Povijest Grada Dubrovnika seže prije sedmog stoljeća, kada je na malome pustom otočiću po imenu Laus (što na grčkom znači hrid), osnovano prvo naselje. Otočić, odvojen uskim morskim prolazom, pružao je veću sigurnost i omogućavao lakšu obranu. Naselje su u sedmome stoljeću, bježeći pred Slavenima i Avarima, proširile izbjeglice iz gradića Epidauruma, koji se nalazio na području današnjeg Cavtata. I danas se pod morem naziru ostaci Epidauruma. Kasnije je nasuprot Lausu nastalo naselje na obali, u dubravi, (šuma, pretežno od duba, malog hrasta) otkuda naziv Slavenskog imena Dubrovnik, koje je prevladalo nad Romanskim imenom Ragusa. Dubrovnik se razvio u bogatu republiku.